27. 08. 2019.

Intervju sa (BestIN2) zaposlenikom

BestIN2 interni je program prepoznavanja pojedinaca i/ili timova za poseban doprinos kompaniji i kolegama. Svaki kvartal ističu se oni koji IN2 timu doprinose svojim raznolikim snagama – i to prema nominacijama IN2ovaca. Svaki IN2ovac pozvan je nominirati koleg(ic)u ili tim za koje smatra da bi trebali dobiti nagradu za zaposlenika ili tim kvartala.

Ljubica Buntak jedna je od BestIN2ovaca drugog kvartala, u IN2 je preko dva desetljeća, a kako je uz to drag sugovornik, odlučili smo je predstaviti kratkim intervjuom. 

I: Ljuba, možeš li se predstaviti i reći nam što radiš u IN2?

LJ: U IN2 radim preko 20 godina i trenutno sam funkcionalni arhitekt. Ako želite ispravnu definiciju, ona bi bila: izrada i nadzor funkcionalnog dizajna sustava u cjelini koji se razvija i/ili implementira i/ili održava. Možda ću lakše približiti svakodnevne aktivnosti ostalima, ako kažem da sam prva linija prema korisnicima. Analiziram korisničke zahtjeve, radim pripremu za trenutni i budući razvoj i brinem o održavanju sustava. Odgovorna sam za dizajn sustava u cjelini i usklađenost s ugovorenim dosegom posla.

I: Na kojem projektu radiš trenutno?

LJ: Hahaha, na jednom? Ima ih puno... Radim u Financijskom sektoru na čijem sam produktu INvest2 od početka (čitaj: od 06/2000). INvest2 ima trenutno preko 40 instalacija u nekoliko zemalja (Hrvatskoj, Albaniji, Makedoniji, Kosovu, Srbiji, Sloveniji).

I: Kako balansiraš između projekata? Koji je tvoj ključ za zadržavanje fokusa na taskovima?

LJ: Iskustveno (smijeh). Moraju se znati prioriteti, što se mora odmah riješiti, a što ne mora. U mom poslu nema klasičnog radnog vremena i obzirom na odgovornost i vrstu poslovanja naših klijenata mi moramo biti dostupni pravovremeno (čitaj: ASAP) i riješiti problem koji imaju. Na sreću, većina se stvari da riješiti u neko općeprihvaćeno, „normalno“ radno vrijeme pri čemu je organizacija vlastitog vremena kompetencija koju morate steći.

I: Koji su tvoji tipični izazovi na poslu?

LJ: Odnos s korisnicima je najljepša i najizazovnija stvar istovremeno. Zna biti zahtjevno zadovoljiti sve potrebe i želje korisnika na način koji je najbolji za njih, ali moram bez lažne skromnosti reći da su sa mnom korisnici zadovoljni… i pristupom poslu, pristupom njima i rješavanju problema. To je moj najveći poslovni uspjeh i zadovoljstvo.

I: Nedavno si primila nagradu BestIN2 u kategoriji „Better together“ za poseban doprinos kompaniji i kolegama. Iako je stručna komisija donosila finalnu odluku, nominirali su te kolege s kojima najviše surađuješ. Možeš li s nama podijeliti neki svoj recept za dobar timski rad?

Pretpostavljam da dio toga mogu pripisati, kao što jedna moja kolegica naglašava, entuzijazmu koji ne jenjava nakon toliko godina rada. Baš volim svoj posao. Također, vjerujem da je pomoglo što mi nije problem pustiti što god u tom trenutku radim, ustati od stola i pomoći kolegi koji je negdje zapeo. Tu je još nešto… godinama uspijevamo zadržati ponašanje zbog kojeg djelujemo kao proširena obitelj - nije sve samo posao. Družimo se i izvan posla, ne samo na poslu i po tome se vidi koliko je ekipa dobra.

I: I čula sam da si dobivenu nagradu potrošila upravo na čašćenje svog tima?

LJ: Da, organizirali smo roštilj u Dominu, baš je bilo dobro. I da kažem ovim putem fala na priznanju, baš me razveselilo… a i ekipu s kojom radim.


I: Što je bio tvoj dugoročni cilj kad si odlučila imati karijeru u IT-ju? Što si očekivala od karijere?

Htjela sam postati programer i to mi se ostvarilo.

I: Što je najbolji dio rada u softverskoj firmi?

LJ: Kad nešto radiš… pa ti proradi… pa ti sve super radi.

I: Koji savjet bi dala mlađoj sebi ili bilo kome tko počinje graditi karijeru u IT-ju?

LJ: Najlakše je naučiti programirati. Ono što čini pravog programera je volja da nauči svaki segment poslovanja klijenta za kojeg radi rješenje. Stvar je pripreme i poznavanja onog što moraš napraviti.

Kad smo kretali s INvestom, morala sam naučiti sve o obveznicama, vrijednosnicama - excelica mi je bila najbolji prijatelj. Moraš znati gotovo više od klijenta o njihovom proizvodu. To puno mladih danas zna podcijeniti.

I: Postoje li određeni resursi koje bi preporučila nekom tko želi naučiti programirati?

LJ: Ahm… Puno radite… (smijeh) Praksa je najbolji način.

I: Što te inspiriralo da postaneš funkcionalni arhitekt? Jesi li oduvijek znala da želiš raditi u IT firmi? Kako si odlučila ući u svijet IT-ja?

LJ: Nisam puno razmišljala o tome, samo me uvijek vuklo prema tome. Počela raditi kao student na unosu podataka. Stalno sam tražila da me puste programirati, imala želju učiti i uspjela sam, popustili su (smijeh). To što sam bila radoholičar je isto pomoglo. Tada smo radili u Cobolu, a onda se dogodio Oracle. Nije puno ljudi to znalo. Svi skupa smo učili, išli na tečajeve da bi dobili literaturu. Rado se sjećam toga.

I: Koje karakteristike poslodavca bi izdvojila kao najvažnije? Što ti je najvažnije na radnom mjestu?

Okolina. Mora mi atmosfera biti dobra. Kad su svi oko tebe zadovoljni, onda nema nervoze. Ako su ljudi zadovoljni s plaćom i opisom posla te njegovom ravnomjernom i pravednom raspodjelom.

I: Što najviše cijeniš kod kolega? A kod nadređenih?

Kod kolega spremnost na pomoć u trenutku kad ti to treba. Moji kolege će se spojiti od doma i odraditi što treba. Većina ih je takva.

A nadređeni… da se interesiraju o svojim djelatnicima i njihovom zadovoljstvu. Kad imaš neki problem da te saslušaju s razumijevanjem i naprave nešto po tom pitanju što će ti na ovaj ili onaj način pomoći. Ja imam sreću da sam to imala kroz cijeli radni vijek, a imam i sada.